Piše: Bill Wirtz
Montoni. To je riječ koju mnogi politički komentatori koriste kako bi opisivali parlamentarne izbore u Njemačkoj u septembru. Jedini ozbiljni rival Angele Merkel, Martin Schulz, nema velike šanse. Schulzova Socijaldemokratska partija SPD prema istraživanjima ima oko 25 % podrške, dok CDU/CSU unija Angele Markel po nekim anketama ima i do 40 %.
Međutim, u politici zaključke ne treba donositi prerano. Jedan od Merkelinih bivših koalicionih partnera se vratio u igru i mogao bi učiniti izbore zanimljivim.
Njemački slobodni demokrati (FDP) su formirali od 2009. do 2013. vladu zajedno sa Merkelinom unijom desnog centra. No i pored toga što su bili manji partner u koaliciji liberali su unijeli veliku dozu slobodnotžišnog mišljenja u koaliciju. FDP je odbio zakon o minimalnoj plati na federalnom nivou zagovarajući veću slobodu u pregovorima o cijeni rada; liberalizovali su međugradski prijevoz , što je dovelo do smanjenja cijena; zagovarali su balansirane budžete, smanjivanje deficita, sve to dok su smanjivali poreze.
Bez obzira na to, uprkos pozitivnom uticaju FDP-a na oporavak Njemačke od krize iz 2008, birači su stranku odbacili. Za to je bilo nekoliko razloga uključujući snobovski i elitistički odnos partijskih zvaničnika, haotičnu podjelu unutar stranke oko paketa finansijske pomoći za Grčku i najgore od svega, „hotelski skandal“. Stranka je primila 1.1 milion evra u donacijama za kampanju od hotelijera kojima je smanjila poreze.
Samozadovoljnost nekih lidera stranke nakon izbornog uspjeha i učestvovanje u vlasti je postalo novi manir, ačesta kritika medija kao nova navika. Najznačajniji među tim glasovima bio je vice-kancelar Guido Westerwelle koji je novinarima tokom stranačkog mitinga poručio da „Objavljeno mišljenje nije uvijek i javno mišljenje.“
Zbog svih ovih razloga u 2013. FDP je izgubio ne samo pravo da vlada već su se po prvi put u istoriji našli izvan Bundestaga nakon neuspjeha da na izborima osvoje neophodnih 5% glasova za prelazak cenzusa.
Stranka u samrtnom ropcu je za novog lidera izabrala Christiana Lindnera. Sa svega 38 godina, dinamični i harizmatični Lindner koji je radio za vojsku i kao preduzetnik, preuzeo je ono što je preostalo od liberala.
Lindner je rebranidirao stranku, pružio joj novi izgled i novi stav. „German Mut“ (Njemačka hrabrost) je bio prvi izborni slogan nove stranke, prikladan protiv nacionalnog pesimizma često nazivanog njemačkim angstom. Lindner je obećao povratak ideološkim korijenima ordoliberalizma: fleksibilnom tržištu rada i manjoj državi.
Ovi liberalni demokrati su značajno drugačiji od naših u Britaniji. Oni sebe ne promovišu kao centrističku snagu za umjerenu i kompromisnu politiku, već se glasno promovišu kao branioci slobodnog tržišta. Christian Lindner je ponosni član Hayek Society, daje sjajne govore o oslobađanju tržišta iz okova socijalizma. Na kongresu stranke 2015. odlučeno je da podrže obnovljeni poziv na uvođenje jedinstvene poreske stope kao pravednije alternative postojećim progresivnim poreskim stopama.
Uostalom, ako nemate što izgubiti, možda biste mogli biti otvoreni o svojoj filozofiji. Čini se da ovaj novi otvoreni pristup djeluje. Prošle sedmice FDP je potpisao koalicioni sporazum s CDU-om u državi Sjeverna Rajna-Vestfalija, nakon što je osvojio 12 posto glasova na lokalnim parlamentarnim izborima. Na federalnom nivou, FDP prema anketama ima podršku između 8 i 9 posto.
Povratak Slobodnih demokrata ponovno je pokrenuo ideju koalicije u Berlinu, iako istraživanja pokazuju kako FDP nije dovoljno jaka da se udružuje s Merkelovom. No, stranka ima dovoljno vremena prije glasanja 24. septembra i nalazi se na uzlaznoj je putanji. Lindner nije odbacio obnovljenu koaliciju, ali stranka je već postavila uslove: prošle sedmice objavljeno je da bez legalizacije istopolnih brakova, FDP neće potpisati koalicioni sporazum.
Ova vrsta agresivnog glasa za liberalne reforme je privlačna: Na Angelu Merkel promjene javnog mnijenja lako utiču. Vidjeti nju kako umjesto intruzivnih zakona o radu donosi smanjenje poreza sigurno bi bilo dobrodošlo.
Međutim, istorija FDP-a pokazuje da sa uspjehom na izborima često dolazi do neuspjeha da se održe na kursu. Kako bi to sprečili moraju ojačati svoju parlamentarnu kičmu. Možda bi mudra odluka bila da iako brojevi budu omogućili koaliciju u septembru, ostanu u opoziciji do 2021. Ono što je sigurno je da su Njemačkoj demokratiji potrebni zagovornici slobodnog tržišta u parlamentu.
Danas, Bundestag se sastoji od ogromne većine koju čine desni centar Angele Merkel i Schulzove socijaldemokrate, Zelenih i Die Linke, koja je nasljednica SED - Jedinstvena socijalistička partija Njemačke (Istočne Njemačke).
Parlament u Berlinu je toliko lijevo da bi i Corbyn mogao da prođe kao umjereni političar. Dom Njemačke demokratije četiri godine nije čuo zalaganje za manju vladu, balansirane budžete i individualne slobode.
Vrijeme je da ga gospodin Lindner vrati u parlament.
Preveo: Nikola Mojović
Izvor: CapX
Montoni. To je riječ koju mnogi politički komentatori koriste kako bi opisivali parlamentarne izbore u Njemačkoj u septembru. Jedini ozbiljni rival Angele Merkel, Martin Schulz, nema velike šanse. Schulzova Socijaldemokratska partija SPD prema istraživanjima ima oko 25 % podrške, dok CDU/CSU unija Angele Markel po nekim anketama ima i do 40 %.
Međutim, u politici zaključke ne treba donositi prerano. Jedan od Merkelinih bivših koalicionih partnera se vratio u igru i mogao bi učiniti izbore zanimljivim.
Njemački slobodni demokrati (FDP) su formirali od 2009. do 2013. vladu zajedno sa Merkelinom unijom desnog centra. No i pored toga što su bili manji partner u koaliciji liberali su unijeli veliku dozu slobodnotžišnog mišljenja u koaliciju. FDP je odbio zakon o minimalnoj plati na federalnom nivou zagovarajući veću slobodu u pregovorima o cijeni rada; liberalizovali su međugradski prijevoz , što je dovelo do smanjenja cijena; zagovarali su balansirane budžete, smanjivanje deficita, sve to dok su smanjivali poreze.
Bez obzira na to, uprkos pozitivnom uticaju FDP-a na oporavak Njemačke od krize iz 2008, birači su stranku odbacili. Za to je bilo nekoliko razloga uključujući snobovski i elitistički odnos partijskih zvaničnika, haotičnu podjelu unutar stranke oko paketa finansijske pomoći za Grčku i najgore od svega, „hotelski skandal“. Stranka je primila 1.1 milion evra u donacijama za kampanju od hotelijera kojima je smanjila poreze.
Samozadovoljnost nekih lidera stranke nakon izbornog uspjeha i učestvovanje u vlasti je postalo novi manir, ačesta kritika medija kao nova navika. Najznačajniji među tim glasovima bio je vice-kancelar Guido Westerwelle koji je novinarima tokom stranačkog mitinga poručio da „Objavljeno mišljenje nije uvijek i javno mišljenje.“
Zbog svih ovih razloga u 2013. FDP je izgubio ne samo pravo da vlada već su se po prvi put u istoriji našli izvan Bundestaga nakon neuspjeha da na izborima osvoje neophodnih 5% glasova za prelazak cenzusa.
Stranka u samrtnom ropcu je za novog lidera izabrala Christiana Lindnera. Sa svega 38 godina, dinamični i harizmatični Lindner koji je radio za vojsku i kao preduzetnik, preuzeo je ono što je preostalo od liberala.
Lindner je rebranidirao stranku, pružio joj novi izgled i novi stav. „German Mut“ (Njemačka hrabrost) je bio prvi izborni slogan nove stranke, prikladan protiv nacionalnog pesimizma često nazivanog njemačkim angstom. Lindner je obećao povratak ideološkim korijenima ordoliberalizma: fleksibilnom tržištu rada i manjoj državi.
Ovi liberalni demokrati su značajno drugačiji od naših u Britaniji. Oni sebe ne promovišu kao centrističku snagu za umjerenu i kompromisnu politiku, već se glasno promovišu kao branioci slobodnog tržišta. Christian Lindner je ponosni član Hayek Society, daje sjajne govore o oslobađanju tržišta iz okova socijalizma. Na kongresu stranke 2015. odlučeno je da podrže obnovljeni poziv na uvođenje jedinstvene poreske stope kao pravednije alternative postojećim progresivnim poreskim stopama.
Uostalom, ako nemate što izgubiti, možda biste mogli biti otvoreni o svojoj filozofiji. Čini se da ovaj novi otvoreni pristup djeluje. Prošle sedmice FDP je potpisao koalicioni sporazum s CDU-om u državi Sjeverna Rajna-Vestfalija, nakon što je osvojio 12 posto glasova na lokalnim parlamentarnim izborima. Na federalnom nivou, FDP prema anketama ima podršku između 8 i 9 posto.
Povratak Slobodnih demokrata ponovno je pokrenuo ideju koalicije u Berlinu, iako istraživanja pokazuju kako FDP nije dovoljno jaka da se udružuje s Merkelovom. No, stranka ima dovoljno vremena prije glasanja 24. septembra i nalazi se na uzlaznoj je putanji. Lindner nije odbacio obnovljenu koaliciju, ali stranka je već postavila uslove: prošle sedmice objavljeno je da bez legalizacije istopolnih brakova, FDP neće potpisati koalicioni sporazum.
Ova vrsta agresivnog glasa za liberalne reforme je privlačna: Na Angelu Merkel promjene javnog mnijenja lako utiču. Vidjeti nju kako umjesto intruzivnih zakona o radu donosi smanjenje poreza sigurno bi bilo dobrodošlo.
Međutim, istorija FDP-a pokazuje da sa uspjehom na izborima često dolazi do neuspjeha da se održe na kursu. Kako bi to sprečili moraju ojačati svoju parlamentarnu kičmu. Možda bi mudra odluka bila da iako brojevi budu omogućili koaliciju u septembru, ostanu u opoziciji do 2021. Ono što je sigurno je da su Njemačkoj demokratiji potrebni zagovornici slobodnog tržišta u parlamentu.
Danas, Bundestag se sastoji od ogromne većine koju čine desni centar Angele Merkel i Schulzove socijaldemokrate, Zelenih i Die Linke, koja je nasljednica SED - Jedinstvena socijalistička partija Njemačke (Istočne Njemačke).
Parlament u Berlinu je toliko lijevo da bi i Corbyn mogao da prođe kao umjereni političar. Dom Njemačke demokratije četiri godine nije čuo zalaganje za manju vladu, balansirane budžete i individualne slobode.
Vrijeme je da ga gospodin Lindner vrati u parlament.
Preveo: Nikola Mojović
Izvor: CapX
Коментари
Постави коментар