Event Horizon

Za ljubitelje nauke i astrofizike (ili za fanove istoimenog filma iz 1997.) sam naslov ovog teksta otkriva sve. 
Za one koje nisu upoznati event horizon odnosno horizont događaja je granica iza koje je materijalnoj čestici ili talasu nemoguće da umakne sili gravitacije crne rupe. 

Već neko vreme se pitam koliko smo mi kao društvo bliski horizontu događaja, odnosno koliko nam je ostalo vremena da promenimo kurs kojim se društvo razvija i pravac u kome se kreće država pre nego što dođemo do tačke bez povratka. 

Koliko nam je vremena ostalo do trenutka kada je društvu Srpske pa i BiH jedino preostalo da napiše epilog i možda da neki savet nekom budućem društvu kako da izbegne našu sudbinu. 
Pri tom ne mislim na potpuno nestajanje društva to je daleko ispred nas ako nešto ozbiljno ne pokvarimo u narednih par decenija. Doduše demografska klima svakako ne ide na ruku, društvo u kome živimo ne daje nikakav racionalan razlog za odgajanje potomstva u njemu. 

Koliko je vrijemena preostalo je prilično teško odrediti ,ali koliko god ga imamo mi ga neumitno trošimo na rasprave i bitke stare decenijama  ako ne i vekovima i koje nemaju skoro nikakvu šansu da se razreše sa naših života. 

 Ako posmatramo kapacitet društva i društvenih elita da stvore nove ideje i koherentno ih izraze, možda smo već i prešli horizont događaja. Sve je mrtvo a najveći idejni protivnici su  nacionalisti koji imaju poluge sistema i nacionalisti koji nemaju poluge sistema. Uz ponekada nabačenu jareću kožu socijalizma. 

Idejno, društvo RS je skoro pa potpuno mrtvo uz dužno poštovanje pojedincima. Trilateralno nacionalističko jednoumlje je u jednom sigurno uspjelo - skoro u potpunosti je isisan vazduh iz javnog prostora koji bi bio neophodna za razvoj bilo kakvog iole značajnog pluralizma.  

Sve ideje koje su validne i imaju mesta za stolom su ustaljene, isprobane i do sada nas nisu nigde dovele. Promene koje se u društvu pak povremeno događaju ne nastaju kao rezultat društvene debate, kompromisa ili demokratske pobede jedne ideje nad drugom ili jednog svjetonazora nad drugim već kao rezultat potpune inercije i delovanja spoljnih sila na inertne objekte, bilo da su ti objekti društvo ili političke institucije. 
Tako nakaradno prihvaćene promjene naravno da nemaju plodno zemljište za uspjeh. Nije da je nekoga briga za to. 

Uskoro će biti još jedni izbori u nizu koji neće ponuditi ništa novo do nekoliko pomalo različitih oblika etnosocijalzima i pripadajućeg klijentelizma. Komičan je slučaj u kome dve najznačajnije političke stranke RS imaju identičan nedostatak koherentnosti van objedinjućeg ideala etnosocijalizma. 

Verovatno će nekada u budućnosti biti stvorena koherentna ideja o tome kako treba da izgleda društvo RS i BiH i koji pravac treba da zauzme država. Možda ta ideja bude bazirana na liberalizmu, socijaldemokratiji ili ko zna čemu no ono što mene brine je da li će nam ostati dovoljno vremena i ljudskog kapitala da okrenemo ovaj brod sa kursa koji nas vodi ka horizontu događaja. 

A nikako da se ubedim da postoji šansa za to. 

Коментари