Blaženo ujedinjenje Srpsko

Podele su neophodne za zdravo funkcionisanje jednog društva. Podele su pokazatelj da još uvijek postoje ideje u društvu i da se stvaraju nove. Podele su pokazatelj da ljudi brinu o sudbini društva u kome žive makar imali suprotne ideje kako rešiti probleme u kojima se društvo i država nalaze.


Pričajmo o jednoj pojavi koju ja ne podnosim a koja je odlučila da uhvati maha pred ove izbore a bajrak te ideje "ponosno" nosi, iskreno govoreći, čudesna koalicija okupljena oko perjanice srpskog autoritarizma SNS-a.

Ne uspjeh da pobegenem od predizbornih plakata dotičnog predizbornog vozića od nekih 10-tak strančica te stoga ugledah njihov blaženi slogan "Ujedinjeni možemo sve.“ Malo povratih al’ preživeh nekako susret sa njim.

Pa stvarno, postoji li ideja koja lepše oslikava politički diletantizam od ideje ujedinjenja ljudi koji imaju ne samo različite, već dijametralno suprotne političke stavove?

Doduše u slučaju ovog predizbornog vozića koji predvodi SNS-a razlike u idejama nisu problem - ideja nema. Nema ni principa ali o tom potom.

No zašto je ideja blaženog opštenarodnog ujedinjenja ili sabornosti ako su vam bliže ideje desnog spektra i(li) želja da govorite kao da ste iz 19 vijeka? Na kraju krajeva zar ne zakukaju svako malo raznorazni intelektualci i pripadnici raznoraznih elita (počesto klerikalnih) kako je neophodno prevazići podjele koje se svakodnevno umnožavaju te postići mitsko jedinstvo i slogu oličenu valjda u onom neuspešnom pokušaju kopiranja Vizantijskog grba.

Izgleda da je to pozivanje na blaženu sabornost postao jedan prilično providan ali i dalje čest način da autor koji poziva na dotičnu pokaže kako su podele koje „potresaju“ ovo društvo ispod njega kao misleće osobe i ono što je svakako bitnije kako su te podele opasne po opstanak „srpskog bića“ ili srpske državnosti ili koji god mitski element je aktuelan.

I to je problem. Moglo bi se reći u tom grmu leži diletantizam.

Pozabavimo se podelom na prvu i drugu  Srbiju koliko god ta nesretna druga Srbija bila ne baš sretno definisan pojam ako je uopšte i definisan.

Podele koje postoje između ova dva tabora su zaista duboke i suštinske. Načini razmišljanja i vrednosti koje pripisujemo jednim i drugim bi kao krajnji rezultat njihove primene stvorile društva i države koje su značajno različite.

Dovoljno različite da se niti jedna grupa ne bi osećala udobno i „kod kuće“ kada bi živela u utopiji druge grupe.

Kada govore o prevazilaženju ovih podjela autori pamfleta o blaženom ujedinjenju vole da istaknu stvaranje jake Srbije kao ideal i motiv zbog koga bi mi trebali da prevaziđemo sve te sitne podle oko svjetnazora i vrednosti u koje verujemo i živimo.

I onda još pozovu da se okupimo oko par zajedničkih vrednosti kao što su izgradnja pravne države i sl.

A to je tek nonsens.

Tamo gde već postoje određeni zajednički ciljevi  podele nema. A kada podele nema onda nema ni potrebe za blaženim ujedinjenjem oko tog cilja. Jer očigledno oko toga već možemo da se dogovorimo a naše podele opstaju po drugim pitanjima. To što se slažemo oko par političkih pitanja nije dovoljno za saradnju po svim.
Ako se uopšte slažemo?

Jer i kod pitanja na koja bi svi odgovorili na površini jednako kao što je pitanje izgradnje pravne države mogu postojati razlike. Pravna država jednog čovjeka nije isto što i pravna država drugog čovjeka.

I dok su tačke slaganja površinske tačke podela su dubinske i nešto na šta mnogi od nas na obe strane nisu spremni da prave značajne kompromise ili da ih se odreknemo.

U stvari šta je na pola puta između pacifizma i ratobornosti?

Šta je na pola puta između klerikalizma i sekularne države?  Koja je to tačka okupljanja za one koji se zalažu za slobodno tržište i manju ulogu države i protekcionaša i ljevičara koji smatraju da je ono što nam nedostaje veća kontrola države nad ekonomijom?

Onih koji su spremni na pomirenje bez obzira na presude bilo kog suda i onih kojima su presude izgovor više da ne idu ka pomirenju.

Koji je koncenzus između borbe za ljudska prava i ravnodušnosti po pitanju istih?

Podele su neophodne za zdravo funkcionisanje jednog društva. Podele su pokazatelj da još uvijek postoje ideje u društvu i da se stvaraju nove. Podele su pokazatelj da ljudi brinu o sudbini društva u kome žive makar imali suprotne ideje kako rešiti probleme u kojima se društvo i država nalaze.

Ono što je potrebno kako bi društvo ostalo zdravo je stvaranje atmosfere u kojojmože dođi do pristojne borbe ideja. Na kraju krajeva zar politika i nije borba različitih ideja.  Civilizovaniji način da menjamo vlast i društvo kroz implementaciju naših ideja za razliku od nekadašnjeg uzurpiranja kroz fizičko nasilje.

U svim modernim demokrataskim društvima postoje duboke podele među pobornicima različitih ideja. Američki konzervativci, liberali i socijalisti nisu ništa manje zakrvljeni od naših. Britanski takođe.

Samo u društvu u kome postoji živa debata o idejama za budućnost tog društva može doći daljeg razvoja tih ideja i njihove nadogradnje kroz međusobnu kritiku i na taj način do poboljšanja samog društva na duge staze.

Stoga manimo se priče o blaženom ujedinjenju i prestanite da umrtvljujete poslednje žive delove ovog društva. Pozivanjem na njega niste iznad tih podela već samo pokazujete da ih ne razumijete i da ne razumijete značaj koji rešenja koja ove različite ideje nude mogu imati  na život pojedinaca.

Bolje se okrenite stvaranju prostora u kome se ideje mogu razmeniti bez  straha od nasilja, mržnje. Gde većina neće smatrati manjinu izdajnicima i demonizovati je svakom prilikom.

Onda se možda i vama te podele neće činiti tako dubokim i katastrofalnim.


Hvala na pažnji.

fotografija preuzeta sa http://www.randrmagonline.com

Коментари