Podele su neophodne za zdravo funkcionisanje jednog društva. Podele su pokazatelj da još uvijek postoje ideje u društvu i da se stvaraju nove. Podele su pokazatelj da ljudi brinu o sudbini društva u kome žive makar imali suprotne ideje kako rešiti probleme u kojima se društvo i država nalaze.
Pričajmo o jednoj pojavi koju ja ne podnosim a koja je
odlučila da uhvati maha pred ove izbore a bajrak te ideje "ponosno"
nosi, iskreno govoreći, čudesna koalicija okupljena oko perjanice srpskog autoritarizma SNS-a.
Ne uspjeh da pobegenem od predizbornih plakata dotičnog
predizbornog vozića od nekih 10-tak strančica te stoga ugledah njihov blaženi
slogan "Ujedinjeni možemo sve.“ Malo povratih al’ preživeh nekako susret
sa njim.
Pa stvarno, postoji li ideja koja lepše oslikava
politički diletantizam od ideje ujedinjenja ljudi koji imaju ne samo različite,
već dijametralno suprotne političke stavove?
Doduše u slučaju ovog predizbornog vozića koji predvodi
SNS-a razlike u idejama nisu problem - ideja nema. Nema ni principa ali o tom
potom.
No zašto je ideja blaženog opštenarodnog ujedinjenja ili
sabornosti ako su vam bliže ideje desnog spektra i(li) želja da govorite kao da
ste iz 19 vijeka? Na kraju krajeva zar ne zakukaju svako malo raznorazni
intelektualci i pripadnici raznoraznih elita (počesto klerikalnih) kako je
neophodno prevazići podjele koje se svakodnevno umnožavaju te postići mitsko
jedinstvo i slogu oličenu valjda u onom neuspešnom pokušaju kopiranja
Vizantijskog grba.
Izgleda da je to pozivanje na blaženu sabornost postao
jedan prilično providan ali i dalje čest način da autor koji poziva na dotičnu
pokaže kako su podele koje „potresaju“ ovo društvo ispod njega kao misleće
osobe i ono što je svakako bitnije kako su te podele opasne po opstanak
„srpskog bića“ ili srpske državnosti ili koji god mitski element je aktuelan.
I to je problem. Moglo bi se reći u tom grmu leži
diletantizam.
Pozabavimo se podelom na prvu i drugu Srbiju koliko god ta nesretna druga Srbija
bila ne baš sretno definisan pojam ako je uopšte i definisan.
Podele koje postoje između ova dva tabora su zaista
duboke i suštinske. Načini razmišljanja i vrednosti koje pripisujemo jednim i
drugim bi kao krajnji rezultat njihove primene stvorile društva i države koje
su značajno različite.
Dovoljno različite da se niti jedna grupa ne bi osećala
udobno i „kod kuće“ kada bi živela u utopiji druge grupe.
Kada govore o prevazilaženju ovih podjela autori
pamfleta o blaženom ujedinjenju vole da istaknu stvaranje jake Srbije kao ideal
i motiv zbog koga bi mi trebali da prevaziđemo sve te sitne podle oko
svjetnazora i vrednosti u koje verujemo i živimo.
I onda još pozovu da se okupimo oko par zajedničkih
vrednosti kao što su izgradnja pravne države i sl.
A to je tek nonsens.
Tamo
gde već postoje određeni zajednički ciljevi
podele nema. A kada podele nema onda nema ni potrebe za blaženim
ujedinjenjem oko tog cilja. Jer očigledno oko toga već možemo da se dogovorimo
a naše podele opstaju po drugim pitanjima. To što se slažemo oko par političkih
pitanja nije dovoljno za saradnju po svim.
Ako se uopšte slažemo?
Jer i kod pitanja na koja bi svi odgovorili na površini
jednako kao što je pitanje izgradnje pravne države mogu postojati razlike.
Pravna država jednog čovjeka nije isto što i pravna država drugog čovjeka.
I dok
su tačke slaganja površinske tačke podela su dubinske i nešto na šta mnogi od
nas na obe strane nisu spremni da prave značajne kompromise ili da ih se
odreknemo.
U stvari šta je na pola puta između pacifizma i
ratobornosti?
Šta je na pola puta između klerikalizma i sekularne
države? Koja je to tačka okupljanja za
one koji se zalažu za slobodno tržište i manju ulogu države i protekcionaša i
ljevičara koji smatraju da je ono što nam nedostaje veća kontrola države nad
ekonomijom?
Onih koji su spremni na pomirenje bez obzira na presude
bilo kog suda i onih kojima su presude izgovor više da ne idu ka pomirenju.
Koji
je koncenzus između borbe za ljudska prava i ravnodušnosti po pitanju istih?
Podele su neophodne za
zdravo funkcionisanje jednog društva. Podele su pokazatelj da još uvijek
postoje ideje u društvu i da se stvaraju nove. Podele su pokazatelj da ljudi
brinu o sudbini društva u kome žive makar imali suprotne ideje kako rešiti probleme
u kojima se društvo i država nalaze.
Ono što je potrebno kako bi
društvo ostalo zdravo je stvaranje atmosfere u kojojmože dođi do pristojne
borbe ideja. Na kraju krajeva zar politika i nije borba različitih ideja. Civilizovaniji način da menjamo vlast i
društvo kroz implementaciju naših ideja za razliku od nekadašnjeg uzurpiranja
kroz fizičko nasilje.
U svim modernim
demokrataskim društvima postoje duboke podele među pobornicima različitih
ideja. Američki konzervativci, liberali i socijalisti
nisu ništa manje zakrvljeni od naših. Britanski takođe.
Samo u društvu u kome
postoji živa debata o idejama za budućnost tog društva može doći daljeg razvoja
tih ideja i njihove nadogradnje kroz međusobnu kritiku i na taj način do
poboljšanja samog društva na duge staze.
Stoga
manimo se priče o blaženom ujedinjenju i prestanite da umrtvljujete poslednje
žive delove ovog društva. Pozivanjem na njega niste iznad tih podela već samo
pokazujete da ih ne razumijete i da ne razumijete značaj koji rešenja koja ove
različite ideje nude mogu imati na život
pojedinaca.
Bolje se okrenite stvaranju
prostora u kome se ideje mogu razmeniti bez
straha od nasilja, mržnje. Gde većina neće smatrati manjinu izdajnicima
i demonizovati je svakom prilikom.
Onda se možda i vama te
podele neće činiti tako dubokim i katastrofalnim.
Hvala na pažnji.
fotografija preuzeta sa http://www.randrmagonline.com
Коментари
Постави коментар