Utisak godine  -  9 kontejnera

Ove godine sam počeo da šetam, pomalo. Posle mi se dopalo i postalo svakodnevno. Danas mislim da bih krepao ako ne bih mogao makar jedan sat u toku dana šetajući. Iako volim da menjam rute kada god mogu ipak se ustalila jedna svakodneva, nju pređem čak i kada se prošetam u nekom drugom delu grada.
Na mojoj svakodnevnoj ruti za šetnju, dugoj par kilometara ima ukupno 9 kontejnera.
Ne pamtim kada sam poslednji put prošao a da nisam video makar jednu osobu kako u kontejneru pronalazi hranu za taj dan. Odeću za tu sezonu.
Prvobitno i nisam primetio, tek prije svega par mjeseci mi je nešto kliknulo u glavi. Naravno, svi mi intelektualno znamo da se postoje sugrađani koji se “snadbevaju” u kontejnerima. Nije to ništa niti novo ni ti epohalno.
Mora se priznati kontejnerima, kod njih nema diskriminacije. Uredno snadbevaju i Srbe i Rome. Ne poznaju ni ejdžizam, koliko puta sam video sede i pogrbljene toliko puta sam video i djecu.
Ona manja uskoče u kontejner, kao da je kakav bazen.
Kontam bilo bi zanimljivo poslati ove careve sa knjigama o tome kako postati, bogat, srećan i šta sve ne pomoću snage uma, tri prosta trika da objasne toj djeci i tim starcima gdje su pogrešili.
Stariji me podsjete da su mnoge životne borbe ovdje bile uzaludne. Da su nažalost ceolokupan nečiji život, njegov rad i njegovi snovi u konačnici potpuno propali.
Nije to mnogo daleko od baka i deka koji kupuju kuvane kifle i đevreke. Nešto imam utisak da ih ne uzimaju zato što su im baš omiljeni već zato što su 20 RSD.
Šta tek reći o deci? Neka od njih će možda imati srećan i uspješan život. Mislim da će to mnoga od njih uspjeti samo ako redefinišu šta je sreća za njih.
Lower expectations.
Doduše to je sudbina mnogih koji su i u boljem položaju.
Ta djeca verovatno ne idu u škole, vrtiće.
Sa njima se samo produžava ciklus nemaštine.
Moram priznati da sam video jako malo “bele” dece if you know what I mean.
Ne znam kako vi, mene to baci u depresiju. Nisam preterano dugo o gradu, možda je to pa nisam oguglao.
Ako je i tako ne želim da jednog dana budem u mogućnosti da sve to prestanem da primećujem. Mislim da bih se osećao loše o sebi kada bih to bio u mogućnosti.

Коментари