Par razloga zašto nam je neophodno sekularno religijsko obrazovanje u BiH

objavljeno na frontal.ba

Naravno samo ako nam je cilj da jednog dana živimo u pristojnom multikonfesionalnom i multikulturalnom društvu
Jedna od ideja na kojima počivaju moderna liberalno-demokratska društva i njihove države u 21. vijeku ili makar ideal kojem se stremi je sekularna država
Sekularnom nazivamo onu državu kojoj su institucije države i politika jasno odvojeni od religijskih zajednica i njihovih dogmi. Idelano, sekularizam štiti državu od po društvo pogubnih religijskih podjela ili stavova, no takođe sekularna država predstavlja i odbranu religijskih zajednica od manipulacije crkvom i njenim učenijma sa ciljem ostvarivanja političkih interesa.

Ono što pak predstavlja suštinski problem u nesekularnom društvu Bosne i Hercegovine (sa svim njenim entitetima, kantonima i distriktima) koje je pritom i izrazito multikonfesionalno jeste neadekvatno religijsko obrazovanje koje bi uzelo u obzir realnost društva u kom se sprovodi.
Sekularno obrazovanje je samo jedna od propuštenih prilika za izgradnju multietničkog društva u Bosni i Hercegovini. Umesto obrazovanja koje i omogućilo učenicima svih religija i koji su nereligiozni da se upoznaju sa snovnim učenjima svih najznačajnijih religija u bosanskohercegovačkom društvu (pa i onih manje prisutnih) te vrijednosti koje propovijedaju, celokupno religijsko obrazovanje (npr. u RS) je zamišljeno kao indoktrinacija u učenja jedne religije, bez ikakvog kritičkog osvrta kao i uz blago rečeno netolerantan i negativan osvrt na učenja i vjerovanja manjih religijskih zajednica i na osobe koje su nereligiozne.
Sekularno obrazovanje bi omogućilo upoznavanje sa nekim od osnova na kojima počivaju kultura i društvo naroda Bosne i Hercegovine, što može imati sve veći značaj u budućnosti uzimajući u obzir tendencije ka monokulturalnosti sve većeg dijela Bosne i Hercegovine.
Obrazovanje predstavlja jedan od najboljih oružija u borbi protiv predrasuda, stereotipa i omogućava nam da razumijemo razloge neprijateljstava zasnovanih na tim istim predrasudama i stereotipima.
Ako smatramo da je jedan od ciljeva obrazovanja razvijanje sposobnosti i alata neophodnih za kritičko mišljenje kao i negovanje samog kritičkog mišljenja onda ovako zamišljeno religijsko obrazovanje predstavlja dodatni problem.
Stoga bi bilo poželjno da religijsko obrazovanje bude oduzeto iz ruku religijskih zajednica (njihova saradnja može biti poželjna ali ne smeju imati odlučujući glas) i preneti ga u sferu sociologije, sociologije religije i istorije.
Uz ovakve promjene religijsko obrazovanje može biti jedan od kamena temeljaca budućeg boljeg bosanskohercegovačkog društva.

Коментари