(Totalitarna) Republika Srpska

Preporučujem da pročitate sjajne testove koji su temu obradili iz pravnog i drugih uglova na frontal.ba
E blago nama, imamo državu koja će da brine o tome da li je nafryša tanana osećanja, uvredio neki kriminalac sa interneta.
Jer zaista, šta su stotine miliona proćerdanih, pronevjerenih i opljačkanih maraka  tokom svih ovih godina, naspram zala tvitera, fejsbuka, i ne baš učtivih komentara?
Pretpostavljam da i vi kao i ja imate apsolutno povjerenje da će se izmjenjeni zakon sprovoditi kako bi  zaštitio pojedinca ili društvo i da nikada neće doći do zloupotrebe od strane organa javne vlasti i  da nikada neće doći do toga da se zakon koristi za borbu sa neistomišljenicima.
Ma kako da ne.
Ne tako davno, nekolicina osoba u Srbiji je prošla kroz strašnu torturu zbog “širenja panike” preko društvenih mreža. Sa druge strane, premijer koji je kukao i zapomagao umesto da sačuva pribranost nije uopšte širio paniku kao ni naslovi dnevnih novina u stilu armagedona, i potpune propasti čovječanstva. Paniku naravno nisu širila partijska glasila i ona nisu prošla kroz torturu.
Kroz torturu umobolnog i bestijalnog  državnog sistema prošli su samo pojedinci.
Platforma na kojoj pišem ovaj blog i koji koriste mnogi blogovi u Republici Srpskoj, je već zabranjena u velikom delu svijeta kako bi se sprečilo da zli blogeri ne unište društvo. U te države spadaju između ostalog i svetske sile poput Kine i Rusije, kao i desetina drugih država, uglavnom autokratskih.
I svugde je započinjalo ili kao izgovor imalo zaštitu neke vrednosti.
Naravno, male su šanse da bi u RS moglo doći do zabrane bilo kog servisa, čak i da žele najvjerovatnije ne bi mogli to da uvedu, no ono što pokušavaju ostavlja gorak ukus.
Na stranu to što bi ovaj zakon bio zloupotrebljavan, problematična je sama ideja da država ima pravo i da treba da određuje šta je prihvatljivo izražavanje, posebno uzimajući u obzir koliko su opšta mesta u samom predlogu izmena koja definišu šta to treba da se sankcioniše i daju ogroman prostor za manipulaciju i zloupotrebu.
Sloboda izražavanja je jedan od temeljnih stubova moderne civilizacije, i koliko god zvučalo otrcano toliko je i esencijalno za razvoj društva i za razvoj kritičke misli i za opstanak pojedinca kao suverene ličnosti.
Sloboda izražavanja je najveći neprijatelj svakog totalitarnog društva, svake nazadne ideje, ideologije i nije slučajno da se u svim totalitarnim društvima jedna od prvih stvari koja je zabranjena i koja je kontrolisana upravo sloboda izražavanja.
Sloboda izražavanja je osnova kontrolisanju rada države i državnih funkcionera jer omogućava da se čuju i drugi glasovi od onih koji su zvanični. U društvu u kome su zvanični mediji pod potpunom kontrolom vlasti, prostor društvenih mreža, blogova i sl, predstavlja jedan od vodećih načina da se sazna druga strana priče.
Ovog puta vredi pomno pratiti razvoj događaja, i molim vas zapamtite koje su to stranke, i organizacije podržale ovaj suludi predlog, čisto da znate ko vašoj slobodi radi o glavi.

Коментари