Jedna ideja u BiH i kako je Libija opovrgla tu ideju

Ovih dana naleteo sam ponovo na priču o Libiji.  Stradanje libijskog naroda polako odlazi u zaborav, bar što se medija tiče, No prvom prilikom priča nije o tome ko je bio na pravoj strani, nije ni pričao o ogromnim teškoćama koje su zadesili i tek će zadesiti ovu severnoafričku državu. Priča je o Bosni i Hercegovini kroz vizuru sukoba u Libiji i šta nam je sukob u Libiji pokazao.


U velikim borbama po forumima fejsbuk grupama, tviteru i sličnim sredstvima komunikacije jedan od argumenata koja je upotrebila progadafijevska struja je argument o socijalnom blagostanju libijskog naroda. Uistinu libijci su imali neke beneficije koje su za ceo svet nezamislive, taman i da su polovina od onoga  u šta sam imao priliku da pogledam i saznam.


Prema tim podacima  gorivo u Libiji je bilo svega petnaestak centi, mladi bračni parovi dobijali su stan i veću svotu novca odmah po stupanju u brak, Ogroman broj libijaca nije hteo da radi ili nije morao  da radi jer su dobijali dovoljno od države, školovanje  i zdravstveno osiguranje su bili besplatno. Mislim da kad bi nama u BiH dali pola od toga odleteli bi smo na sedmo nebo.


Kakve veze ima ovo sa BiH?

Veza se može nazreti onda kada pogledamo neke od ideja i planova koje žele određene strukture vlasti i moći da primene nebili kako ovaj pokušaj od države napravili malo više državom - po mogućnosti jedinstvenom.


Ta ideja je ideja postizanja nacionalnog jedinstva i zaboravljanja nacionalizma kroz jačanje ekonomskog stanja u zemlji u nadi da će ljudi kada budu bolje živeli zaboraviti sve što se izdešavalo.
Ideja na papiru nije loša i ima uporište u međuarodnoj praksi koroz ujedinjenje dve Nemačke, njeni zagovornici vole takođe ubaciti tu i Belgiju i Švajcarsku.

U BiH ta ideja je zaživela kroz ideju jednog političkog lidera da FBiH treba da postane Zapadna Nemačka i da proguta Istočnu Nemačku tj. u ovom slučaju RS.


Sa Libijskim slučajem ta ideja je pala u vodu. U libijskom slučaju dokazano je da socijalna sigurnost ne igra značajnu ulogu u tome kako se ljudi odnose prema vlasti, takođe u Libijji postoji još jedan element koji podseća na bh društvo a to je etnička, u njihovom slučaju plemenska podeljenost.


Znači da li to pokušavaju da nas ponovo ujedine na ne svrsishodan i na naopak način. 
Dobro ne bi to bio prvi eksperiment nad bh zamorcem, navikli smo i oguglali mi na to, naviklo je ovo društvo na masakre nedužnih civila,''Jama'' ovde ne izlazi iz mode. 


I i dalje postavljam sebi pitanje imaju li oni koji žele jedinstvenu BiH neki izvor ingenioznih pravila i odakle im tolika količina nonsensa koje svaki dan izjavljuju i odakle im hrabrost da predlažu potencijalno opasne a uvek nakaradne predloge?


Naravno da je istina da ovom društvu treba pod hitno rapidno poboljšanje socijalnih uslova. Naravno da  nam se servira gomila nacionalističkih problema da bi nam se skrenule misli sa onih životnih. No da li tu potrebu društva za poboljšanjem životnog standarda treba iskoristiti za stvaranje nove karakondžule?


Jer zar nije bilo slično i u vreme SFRJ solidne plate i još bolji socijalni program, i zar se to nije pokazalo kao loš lepak društva.
Možete napraviti raj na zemlji (kao što nemožete a pogotovo kao što nećete) no u jednom trenutku doći će do zamora materijala, do društvene ili ekonomske krize a onda će te imati tempiranu bombu u vašem dvorištu.


Treba znati da se nisu najbolje integrisali ni Istočni Nemci sa Zapadnim Nemcima iako već 2 decenije žive u blagostanju.


BiH nema kapacitete da postne ''melting pot'' na način na koji ona želi. U SAD je ''melting pot'' nastao i kao rezultat opšteg prihvatanje svačijih kulturnih matrica ali i pored toga dan danas postoje jake zajednice nastale na osnovu zajedničkih korena.


U BiH imamo društvo koje ne se sastoji iz elementa koji za razliku od onih koji su  nastanili SAD nemaju želju da postanu nešto drugo. Ja kolko god bio liberalan ne želim promeniti svoj identitet, a vi?
Ideja boljeg života ne treba da se vezuje za ideju ''melting pota'' u BiH, jer ona nema jednostavno nema kapacitet da to postane.
I tako pitam se ja dokle će nam poturati ideje ne sprovodljive u praksi, ideje koje potencijalno u budućnosti mogu naneti mnogo zla.




Dokle ćemo ih puštati?



Коментари